Hrvatska na Olimpijskim igrama

Hrvatska je prvi put samostalno sudjelovala na zimskim Olimpijskim igrama u Albertvilleu 1992. godine. U prošlosti hrvatski športaši su predstavljali različite južnoslavenske državne zajednice (1920. – 1988.), Italiju (između dvaju svjetskih ratova, hrvatski športaši iz Zadra s okolicom, Rijeke s okolicom, Istre i otoka dodijeljenih Italiji) te Austriju odnosno Mađarsku kao dijelove Austro-Ugarske (1896. – 1912.). Prvi Hrvat – osvajač olimpijskoga odličja bio je Milan Neralić.

Od hrvatske samostalnosti 1991. do 1. ožujka 2010. hrvatski športaši osvojili su ukupno 27 olimpijskih medalja. Hrvati su nastupali za mnoge druge zemlje, u koje su, tijekom teške povijesti hrvatskoga naroda, emigrirali. Među najpoznatijim Velšanima hrvatskoga podrijetla bio je četverostruki zlatni olimpijac Paulo Radmilovic. Hrvati su osvojili oko 170 olimpijskih medalja (uključujući 51 zlatnu) kroz povijest modernih Igara.

Hrvatska je do osamostaljenja bila jednom od najvećih pridonositeljica po broju reprezentativaca bivše Jugoslavije i po broju športaša koji su osvojili odličja za tu državu. Osamostaljenjem Hrvatske, ti uspjesi su izloženi srpskim presizanjima. Tako Srbija i dan-danas (stanje 30. rujna 2010.) svojata sve što je postigla bivša SFRJ na športskom području, kao da je Srbija jedinom sljednicom. Svojatanje ide dotle da Srbija svojata i odličja koja su osvojili hrvatski športaši pod zastavom bivše Jugoslavije. Praksu birokratske krađe odnosno prisvajanja medalja drugih država Srbija i njeni visoki športski dužnosnici nastavili su i uoči OI u Londonu 2012., a tromost, neznanje i nepripadanje stvarnom svijetu činovnika u MOO-u su i dalje po tom pitanju ostali na istoj razini, odnosno športska se povijest i dalje krivotvori na štetu Hrvatske, a u korist Srbije. Takvom stanju pored tromosti međunarodne športske birokracije i pored nastavljene srpske agresije na Hrvatsku u vidu krađe hrvatskih športskih dosega ("medalje su naše, dugove ćemo dijeliti"), kumuje tromost, defetizam i lijenost hrvatskih visokih športskih dužnosnika i hrvatske športske diplomacije, jer "Može se uvijek i svugdje tumačiti kako hrvatski sport i olimpizam ne postoje od 1992., nego od stotinu godina prije i kako su hrvatski športaši osvajli medalje i za Austro-Ugarsku i za Kraljevinu Italiju i za Jugoslaviju. I da su te medalje prije svega – hrvatske – a tek onda i tih država kojih više nema."

Ljetne Olimpijske igre

Ukupno su u povijesti ljetnih OI hrvatski športaši osvojili zaključno s OI 2020. 22 zlatne, 29 srebrnih i 20 brončanih odličja.

Rezultati na Igrama prije osamostaljenja

15 zlatnih, 18 srebrnih, 11 brončanih odličja (1896. – 1988.)

Hrvatski športaši koji su nastupali za Austriju ili Mađarsku (za vrijeme Austro-Ugarske), za Kraljevinu SHS/Kraljevinu Jugoslaviju ili za Italiju (hrvatski športaši iz Zadra, Rijeke, Istre i otoka dodijeljenih Italiji).

Rezultati na ljetnim Igrama nakon osamostaljenja

14 zlatnih, 13 srebrnih, 14 brončanih (1992. – 2020.)

Odličja prema športovima

Osvajači odličja

Zimske Olimpijske igre

4 zlatne, 6 srebrnih, 1 brončana (1992. – 2018.).

Rezultati na Igrama

Odličja prema športovima

Osvajači odličja

Izvori

Daljnje čitanje

• Jajčević, Zdenko. Olimpizam u Hrvatskoj. Libera editio, Zagreb, 2007.
• Jajčević, Zdenko. 225 godina športa u Hrvatskoj. Streljački savez Osječko-baranjske županije, Osijek, 2010.
• Gizdić, Jurica. Hrvatska i olimpijska odličja. Alfa, Zagreb, 2013.
• Gizdić, Jurica. Hrvatski olimpijci i odličnici. Hrvatski olimpijski odbor, Zagreb, 2016.

Povezani članci

• Hrvatski klub olimpijaca
• Popis hrvatskih osvajača olimpijskih odličja
• Hrvatski olimpijski odbor

Vanjske poveznice

• Bernard Jurišić, Branimir Korać: Hrvatske olimpijske medalje  Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. lipnja 2015. (Wayback Machine), Sportnet, 24. srpnja 2012. (+ naknadna ažuriranja)