Nikaragvanci

Nikaragvanci (špa.: Nicaragüense) su stanovnici Nikaragve, koji obuhvaćaju starosjedioce i useljenike koji dugi niz godina žive tamo. Većina Nikaragvanaca živi u Nikaragvi, iako je značajna i nikaragvanska dijaspora, posebno u Kostariki i SAD-u te s manjim zajednicama u drugim zemljama širom svijeta.

Povijest

Nikaragvanci su potomci španjolskih doseljenika od 16. do 20. stoljeća. S antropološke točke gledišta 69 % njih su mestici, 17 % bijelci, 9 % crnci i 5 % indijanci. Broj indijanaca u stalnom je opadanju; godine 1825. su činili 40 % stanovništva, a njihov udio je 2007. pao na 5%.

U 19. stoljeću Nikaragva je doživjela val imigracije, prije svega iz Europe. Konkretno, obitelji iz Španjolske, Njemačke, Italije, Francuske i Belgije su se selile u Nikaragvu kako bi započeli novi život. Oni su dobivali besplatna zemljišta, novčane poticaje i druge povlastice u zamjenu za naseljavanje tih područja te u novoj rastućoj industriji kave.

Postoji i mala bliskoistočna zajednica Sirijaca, Armenaca, Palestinaca, Libanonaca i Židova u Nikaragvi. Njihov broj se procjenjuje na oko 30.000. Tu je i istočnoazijska zajednica Japanaca, Tajvanaca i Kineza. Kineska populacija u Nikaragvi se procjenjuje na oko 12.000. Kinezi u Nikaragvu počinju dolaziti krajem 19. stoljeća.

Jezik

Službeni jezik Nikaragve je španjolski, ali je u zemlji široko rasprostranjen i engleski. Na području Nikaragve lokalno indijansko stanovništvo se služi svojim jezicima.

Nikaragva ima ukupno 3 izumrla jezika, od kojih jedan nikada nije klasificiran. Nikaragvanski znakovni jezik je također od posebnog značaja za jezikoslovce.

Izvori

1. Nikaragvanski kreolski engleski
2. Stanovništvo Nikaragve
3. Miami, Florida
4. Augusto César Sandino
5. Leopoldo Brenes
6. Miguel Obando Bravo