Filip II. Orleanski, (fr. Philippe d'Orléans, 1674. – 1723.) bio je član francuske kraljevske obitelji. Nakon smrti svoga strica, kralja Luja XIV., postao je regent i vladar Francuske, dok njegov petogodišnji rođak Luj XV. nije odrastao. Ovo doba u povijesti Francuske naziva se razdoblje regentstva (Regency, 1715. – 1723.)

Životopis

Filip je bio jedini sin Filipa I. Orleanskog, brata Luja XIV., i njegove druge žene Elizabete Charlotte. Vodio je uspješan rat protiv Španjolske u savezu s Engleskom, Austrijom i Nizozemskom. Prvo vojno iskustvo stekao je 1692. godine u Belgiji, gdje je živio naredne tri godine. Nakon povratka u Francusku bavio se prirodnim naukama, ali je ubrzo odlučio zbližiti se sa svojim stricem, Lujem XIV. Iskoristio je priliku i oženio je Françoise Marie de Bourbon, jednu od šestero priznate djece koje je Luju XIV. rodila njegova najpoznatija ljubavnica, Françoise-Athénaïs, markiza od Montespana, čime je zadobio veliko povjerenje i naklonost kralja. S njom je imao osmero djece, a priznao je još troje djece koje su mu rodile tri ljubavnice. Potom je predvodio vojsku u Italiji 1706. godine i u Španjolskoj 1707. i 1708. godine. Međutim, Filip u Španjolskoj gubi Lujevu naklonost; usprotivio se postavljanju Filipa V. na španjolsko prijestolje. Smrću Luja XIV. prijestolje je naslijedio njegov petogodišnji praunuk, Luj XV. Filip je odmah po kraljevoj smrti otišao u parlament i oborio njegovu oporuku, čime je sebe postavio kao apsolutnog izvršitelja kraljevske vlasti - regenta. Filip se sada morao nositi s ondašnjim financijskim prilikama. Njegova prva odluka bilo je otpuštanje 25.000 vojnika i snižavanje poreza. Za Filipa se kasnije govorilo da je imao osobine vladara, ali da je njegovo regenstvo uvelike obilježeno korupcijom. Privatno je bio sklon umjetnosti; glumio je u komadima Molièrea i Racinea, skladao je operu i bio talentirani slikar i graver. Tijekom njegova regenstva postojala je grupa nezadovoljnih plemića koji su željeli regenstvo prebaciti na španjolskog kralja Filipa V., ali ta je zavjera brzo razotkrivena i spriječena. Filip se formalno odrekao svoje kraljevske moći kada je Luj XV. proglašen punoljetnim, postavši kraljev premijer. Taj je položaj držao do smrti. Umro je u Versaillesu, a pokopan je u Château de Saint-Cloudu, svom rodnom gradu.

Bourbon-Orléans, mlađi ogranak francuske kraljevske dinastije Bourbon. U prošlosti je Orléans bio vojvodski naslov nekoliko sporednih linija francuske dinastije, koje su držale vojvodstvo Orléans. Naslov je prvi put dodijelio kralj Filip VI. (1328-1350.) svome sinu Filipu 1344. godine. Budući da vojvoda Filip Orleanski nije imao djece, naslov je utrnuo njegovom smrću. Godine 1392. kralj Karlo VI. (1380-1422.) podijelio je taj naslov svojemu bratu Louisu de Valois, utemeljitelju loze Valois-Orléans. Kralj Luj XIII. dao je 1626. naslov orléanskoga vojvode mlađemu bratu Gastonu (1608. – 1660.), koji je umro je bez muških potomaka.

Današnja loza orléanskih vojvoda utemeljena je 1660. godine kada je Philippe, sin kralja Luja XIII. i brat kralja Luja XIV. dobio naslov orléanskog vojvode. Time je utemeljena obitelj Bourbon-Orléans. Njegov sin, Philippe II. (1674. – 1723.) bio je vojskovođa Luja XIV. i regent za maloljetnosti kralja Luja XV. Louis Philippe (1747. – 1793.) došao je zbog svojih liberalnih uvjerenja u sukob s kraljem Lujom XVI. te se tijekom Francuske revolucije pridružio Trećem staležu. Godine 1792. odrekao se svih časti i naslova i uzeo ime Égalité (od fr. "jednakost"). Budući da se njegov sin Louis Philippe I. (1773. – 1850.) pridružio rojalistima i prešao k Austrijancima, Louis Philippe je završio u zatvoru te je za vrijeme jakobinskog terora giljotiran. Njegov sin je 1830. godine postao kralj Francuske pod imenom Luj XIX.

Louis Philippe Robert d’Orléans (1869. – 1926.) bavio se istraživanjem istočne Azije, Arktika i istočne Afrike. Posljednji je član obitelji koji je nosio titulu orléanskog vojvode.

Bilješke

Vanjske poveznice

• Orléans - Hrvatska enciklopedija